Matti Korpiaho rođen je 23. 3. 1946. u mjestu Peräseinäjoki (zapadna Finska), u zemljoradničkoj obitelji. Nakon osnovne škole izučio je stolarski zanat. Poslije je dopunjavao svoje školovanje i obavljao različite poslove.
Osjetivši Božji poziv na služenje u misiji, upisao je dvogodišnji studij na misijskoj školi. Poslije je godinu dana studirao engleski jezik u Londonu. Potom radi kao omladinski tajnik lokalne zajednice u jednoj od unutarnjih misija.
Godine 1973. suosnivačem je misijske organizacije Sanansaattajat (danas Mediamission Sanansaattajat). Iste je godine tajnica i prevoditeljica Tuula Laine postala njegovom suprugom. Zajedno su se uputili u Njemačku na studij jezika i biblijskih znanosti. Početkom 1974. započeli su svoj desetogodišnji misijski rad među stranim radnicima (Gastarbeiter) u Austriji. U to je vrijeme Matti Korpiaho započeo studirati teologiju na Teološkom fakultetu “Matija Vlačić Ilirik” u Zagrebu. Misija Sanansaattajat podupirala je rad zagrebačkog fakulteta od samih njegovih početaka.
Nakon studija, dekan fakulteta V. L. Deutsch – koji je ujedno bio senior i potom biskup Evangeličke Crkve u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini –ponudio je Korpiahu pastoralnu službu u Evangeličkoj crkvenoj općini u Osijeku koju je on prihvatio te ondje radio kao župnik, skrbeći i za crkvu u Titovu Vrbasu (na
njemačkom jeziku), a započinje održavati bogoslužja i u obnovljenoj crkvenoj općini Vinkovci. Uza službe u crkvi dovršavao je na istom fakultetu svoj poslijediplomski teološki studij te je 1988. magistrirao na temu Utjecaj misije na razvoj Evangeličke Crkve u Slavoniji 1868 – 1918. Radnja je 1992. objavljena
i na njemačkom (Einfluß der Mission bei der Entwicklung der Evangelischen Kirche in Slawonien 1868 - 1918.). Do 1991. također je radio kao asistent na Teološkom fakultetu “Matija Vlačić Ilirik”, predavajući Uvode u Stari i Novi zavjet.
Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, Mr. Korpiaho pozvan je 1991. vratiti se u Finsku. Započeo je s radom u spomenutoj misijskoj organizaciji kao voditelj unutarnjih poslova, brinući se posebice za odnose s crkvenim općinama i brojnim crkvenim ustanovama. Jedno je vrijeme obnašao službu predsjednika misijskog vijeća koje je djelovalo kao spona među misijskim organizacijama.
Autorom je knjižice Balkanilla palaa, elämää kriisin keskellä, Kauniainen: Perussanoma, 1993. [Na Balkanu gori, unatoč krizi život ide dalje], te suautor knjige Kristuksen lähettäminä maailmassa: Suomen lähetysneuvosto 1919-2011. (Matti Korpiaho & Timo Vasko (ur.)), Helsinki: Suomen läehtysneuvosto, 2012.
[Od Krista poslani u svijet, Povijest misijskog vijeća 1919-2011.].
Bavi se i geneologijom te je predsjednikom geneološkog društva Henrik Luoma-Mielty, a objavio je i nekoliko radova iz toga područja.
Za boravka u Finskoj Mr. Korpiahu dodijeljen je naslov počasnog seniora (Rovasti). On i dalje nastavlja održavati dobre ekumenske i evangeličke kontakte u Hrvatskoj i diljem Europe. Posebice je blisko povezan s Evangeličkom crkvenom općinom u Osijeku koja ga, nakon njegova umirovljenja 2010., redovito poziva – zajedno sa suprugom–na pripomoć u radu. Tijekom te službe Mr. Korpiaho nastavio je s istraživanjem povijesti Evangeličke Crkve u Hrvatskoj, priredivši nekoliko kraćih prigodnih povijesnih tekstova za pojedine jubilarne prigode. Ljubav prema crkvenoj povijesti i nadalje ispunjava dnevni red njegovih aktivnosti.
